Promjene u VMware licenciranju tjeraju tvrtke da traže spas na sekundarnom tržištu licenci

Broadcomovo preuzimanje VMware-a značajno je promijenilo politiku licenciranja, što je dovelo do viših troškova virtualizacije za mnoge tvrtke. Prelazak na pretplate i velike softverske pakete prisiljava tvrtke da traže alternativna rješenja. Sekundarne softverske licence mogu pomoći tvrtkama optimizirati troškove uz zadržavanje potrebne infrastrukture.

Preuzimanje VMware-a od strane tehnološkog giganta Broadcoma uzdrmalo je IT svijet. Promjene u politici licenciranja, prodaja softvera u velikim paketima i prelazak na model pretplate doveli su do drastičnog povećanja troškova virtualizacije za mnoge tvrtke. Filip Šuľák, stručnjak za VMware licenciranje, objašnjava što te promjene znače u praksi i zašto sekundarne softverske licence postaju održivo rješenje za mnoge tvrtke.

Počnimo od početka – što se zapravo promijenilo za korisnike nakon što je VMware preuzet i promijenio vlasništvo? Kako tvrtke osjećaju utjecaj u svakodnevnom poslovanju, osim viših računa?

U svakodnevnoj tehničkoj praksi nije se mnogo toga promijenilo. Softver i dalje služi istoj svrsi: to je platforma za virtualizaciju. Kad bismo to usporedili s gradnjom kuće, virtualizacija bi bila temelji na kojima sve ostalo stoji – cijela poslužiteljska infrastruktura koja pokreće sav softver tvrtke.

Međutim, promijenio se način na koji tvrtke plaćaju te temelje. Trajne licence više ne postoje. Korisnici više ne mogu posjedovati softver neograničeno; umjesto toga, moraju ga plaćati mjesečno ili godišnje kao dio pretplate. Drugi problem je objedinjavanje proizvoda. Donedavno su se pojedini alati mogli kupiti zasebno, ali danas su povezani u velike pakete. Ti paketi nemaju smisla za svakog korisnika, a to je jedan od glavnih pokretača rasta troškova.

U svakodnevnom poslovanju, običan zaposlenik možda neće primijetiti nikakvu razliku. Pravi se utjecaj osjeća na strateškoj i financijskoj razini – obično pri planiranju IT proračuna za sljedeću godinu ili odlučivanju koju platformu za virtualizaciju koristiti u budućnosti. Nakon isteka postojećih ugovora, tvrtke se suočavaju sa znatno višim plaćanjima, koja moraju redovito podmirivati, dok istovremeno plaćaju proizvode uključene u nove pakete koje možda uopće neće koristiti. Uprava tvrtke i IT timovi sada moraju ozbiljno raspravljati o tome hoće li napustiti platformu zbog povećanja cijena. Međutim, zamjena „temelja cijele kuće” i prelazak na drugo rješenje za virtualizaciju proces je koji traje mjesecima, ako ne i godinama.

Što se tiče samih proizvoda – znači li to da su u prošlosti kupnje bile prilagođene specifičnim potrebama tvrtke, dok se danas korisnici prisiljavaju na paket stvari koje im uglavnom nisu potrebne? Da upotrijebim analogiju: je li to kao da kupujem automobil i, iako ne vozim bicikl niti skijam, prisiljen sam kupiti nosač za bicikle i krovnu kutiju?

Točno, to je vrlo dobra analogija. U prošlosti je ponuda doista odražavala stvarne potrebe korisnika. Ali kada je Broadcom preuzeo VMware, učinkovito ga je pretvorio u „stroj za stvaranje novca”. Iskoristio je činjenicu da VMware drži apsolutno dominantnu poziciju na tržištu platformi za virtualizaciju i da njegov softver koristi velik broj tvrtki. Proces kupnje postao je kompliciraniji, a mnogi su se korisnici iznenada našli žrtvama ove nagle promjene. I želim to ponovno naglasiti – ne govorimo o uredskom paketu poput Officea ili operativnom sustavu za standardna računala. Govorimo o temeljima cijele korporativne IT infrastrukture.

Broadcom se odlučio za moderan oblik „optimizacije”. Kapitalizirao je činjenicu da je za najveće tvrtke odmak od VMware-a praktički nemoguć. Previše su duboko ukorijenjeni u tom okruženju, a potpuna IT preobrazba bi najvjerojatnije bila iznimno ometajuća, ako ne i štetna za poslovanje. Broadcom zna da ti veliki igrači neće otići, pa je radikalno povećao cijene i tako osigurao svoje financijske interese. Manje i srednje tvrtke imaju mogućnost migracije drugdje, ali prije nego što izgrade „novu kuću” i postupno presele svoje poslovanje iz stare, još uvijek moraju tolerirati ove nepovoljne uvjete neko vrijeme.

Dok je VMware nekada nudio vrlo širok portfelj, Broadcom sada u biti nudi samo dva skupa paketa. Kako to izgleda u praksi?

Dok je nekada bilo na desetke zasebnih alata, danas korisnici mogu birati između samo dva velika paketa: VMware vSphere Foundation (VVF) i VMware Cloud Foundation (VCF).

Dopustite mi da pokažem što to znači u praksi. vSphere se koristi za samu virtualizaciju, dok vCenter pruža centralizirano upravljanje više poslužitelja. U prošlosti su korisnici to mogli kupiti zasebno. Danas to više nije moguće. Manja tvrtka kojoj uopće nije potrebno centralizirano upravljanje i dalje ga mora kupiti kao dio paketa. Zbog same ove prisilne kombinacije proizvoda, njezini se troškovi mogu povećati za čak 500%.

Broadcomov novi pristup jasno pokazuje da se sada prvenstveno fokusira na najveće korporativne korisnike, gdje vidi najveću dobit. Manje tvrtke su u biti gurnute u stranu. Da dam primjer: u prošlosti se vSphere Standard licenca mogla kupiti za protuvrijednost od oko 50 USD po jezgri. Danas ova osnovna Standard edicija više nije dostupna. Korisnici mogu kupiti samo višu Enterprise Plus ediciju, bilo kao dio VMware vSphere Foundation po cijeni od 135 USD po jezgri ili VMware Cloud Foundation po cijeni od 350 USD po jezgri.

To me dovodi do pitanja tko trenutno najčešće traži sekundarne licence. Jesu li to uglavnom te srednje velike tvrtke?

U većini slučajeva to su srednje do velike tvrtke koje nisu u potpunosti ovisne o značajkama oblaka dostupnima samo u novim pretplatničkim paketima, a kojima su osnovni proizvodi poput vSphere, vCenter ili vSAN više nego dovoljni. Također bilježimo veliku potražnju od pružatelja usluga u oblaku. Općenito, raspon korisnika je vrlo raznolik.

Važno je dodati da je sekundarno tržište za VMware proizvode zabilježilo ogroman porast potražnje nakon što se Broadcom učinkovito povukao s tržišta trajnih licenci, potpuno obustavivši njihovu prodaju. Kao rezultat toga, sekundarno tržište je sada jedini način za dobivanje trajnih VMware licenci.

Koji je glavni razlog zašto bi tvrtka danas odabrala kupnju sekundarne trajne licence? Ne mislim na financijski aspekt, već na širi kontekst. Zamišljam situaciju u kojoj tvrtka radi na starijim proizvodima i, na primjer, treba dodati više poslužitelja...

Da, točno. To je jedan od tipičnih scenarija. Postoji nekoliko glavnih razloga.

Prvi je proširenje hardvera. Ako tvrtka kupi nove poslužitelje i treba ih licencirati na način koji ostaje kompatibilan s postojećim okruženjem, ne želi se obvezati na skupu Broadcom pretplatu ili kupovati ogromne softverske pakete koje neće koristiti. U takvim slučajevima, trajne vSphere i vCenter licence mogu značajno smanjiti troškove.

Drugi faktor je promjena metrike licenciranja. U prošlosti se softver licencirao na temelju broja procesora. Danas se licenciranje temelji na broju jezgri. Budući da moderni procesori imaju vrlo velik broj jezgri, kupnja novih licenci može postati dramatično skuplja.

Dodatni razlog je kraj životnog vijeka i istek starih ugovora. Ako podrška za starije VMware proizvode tvrtke prestane, ili ako njezin ugovor pod prethodnim uvjetima istekne i inače bi se morala prebaciti na novi model licenciranja temeljen na pretplati, kupnja sekundarnih trajnih licenci – na primjer vSphere 8 ili vCenter 8 – često je jedina razumna alternativa skupim pretplatama i nepotrebno velikim paketima.

Na kraju, ali ne manje važno, tvrtke kupuju vrijeme za migraciju, što je vjerojatno najvažniji razlog. Povećanje troškova VMware softvera toliko je značajno da je za mnoge tvrtke odmak od Broadcoma jedina održiva dugoročna opcija. Zamjena platforme, međutim, iznimno je složena. Kupnjom sekundarnih licenci, tvrtke si učinkovito kupuju vrijeme. Dobivaju stabilno i funkcionalno okruženje za mjesece ili čak godine koje su im potrebne za migraciju na drugu, jeftiniju platformu, bez da moraju prihvatiti precijenjene uvjete novog vlasnika.

Ključni trenutak doći će u jesen 2027. godine, kada se očekuje kraj podrške za proizvode temeljene na trajnim licencama. Što će to zapravo značiti za tvrtke u praksi?

Točno. U listopadu 2027. službeno će prestati podrška za proizvode vSphere 8 i vCenter 8. To znači da će do tog datuma VMware nastaviti objavljivati standardna sigurnosna i druga ažuriranja. Međutim, nakon listopada 2027. neće se izdavati redovite zakrpe, a korisnici će morati sami upravljati sigurnošću svog okruženja.

Hoće li to biti problem?

Za neke tvrtke to uopće neće biti problem. U praksi, to ne predstavlja veliki problem za tvrtke koje imaju iskustva s VMware proizvodima i sposobne su samostalno rukovati implementacijom i upravljanjem. Mnogo ovisi o tome gdje se točno softver pokreće. Čak i danas, mnoge tvrtke uobičajeno i sigurno koriste starije, nepodržane verzije poput vSphere 6 ili 7.

Sigurnosni rizici mogu se učinkovito smanjiti na druge načine, na primjer implementacijom vatrozida, pridržavanjem strogih internih sigurnosnih politika ili izoliranjem osjetljivih okruženja od javnog interneta. Za druge tvrtke, međutim, ključno je imati sustav potpuno pokriven barem do kraja 2027. godine. Kupnjom trajne licence, korisnik učinkovito „kupuje vrijeme” do kraja podrške, a u mnogim je slučajevima to znatno jeftinije od plaćanja nove pretplate za isto razdoblje od otprilike godinu i pol. Važno je naglasiti da nakon prestanka podrške softver neće prestati raditi; jednostavno više neće primati redovita ažuriranja.

Nudi li Forscope tvrtkama neki alat za podršku u donošenju odluka? Postoji li način da IT menadžer objektivno procijeni ima li smisla kupiti starije trajne licence ili bi prelazak na novi pretplatnički model bio bolja opcija?

Da. Upravo u tu svrhu nedavno smo razvili i pokrenuli kalkulator troškova na našoj web stranici. Korisnici jednostavno mogu postaviti svoj vremenski horizont i parametre poslužitelja, poput broja procesora i jezgri. Aplikacija zatim izračunava i uspoređuje troškove trajnih licenci od Forscopea s Broadcomovim pretplatničkim modelom.

Rezultat je jasno vizualiziran u grafikonu. Korisnici mogu vidjeti rastuću krivulju troškova pretplatničkog modela, koja se neizbježno povećava sa svakom dodatnom godinom, u usporedbi s horizontalnom linijom trajnog softvera, gdje je trošak jednokratni izdatak na početku. Izračun se lako može izvesti kao PDF datoteka, ili korisnik može izravno zatražiti stvarnu ponudu od Forscopea.

Koje druge čimbenike, osim cijene, tvrtka treba uzeti u obzir pri razmišljanju o kupnji trajne VMware licence?

Postoji ih nekoliko, a mi ih uvijek transparentno raspravljamo s korisnicima. Istaknuo bih tri glavna područja.

Prvo je odsutnost korisničke podrške. Korisnik sa sekundarnom trajnom licencom, bez aktivne pretplate, ne može podnijeti zahtjev za tehničku podršku Broadcomu. Ne može nazvati Broadcom i zatražiti pomoć pri instalaciji, implementaciji ili upravljanju softverom. Stoga se očekuje da IT tim tvrtke već ima iskustva s VMware-om i da je sposoban samostalno upravljati okruženjem. U praksi to obično nije problem, jer VMware postoji već dugo vremena i mnoge tvrtke imaju interne timove koji vrlo dobro znaju raditi s njim.

Druga točka je da su dostupna samo najkritičnija ažuriranja. Čak i bez pretplate, korisnik i dalje ima pravo na najkritičnije sigurnosne zakrpe – konkretno one s CVSS (Common Vulnerability Scoring System) ocjenom višom od 9. Međutim, redovita ažuriranja, poput manjih ispravaka pogrešaka ili zakrpa za manje sofisticirane prijetnje, više se ne pružaju.

I treće, tehnička kompatibilnost mora se pažljivo provjeriti. Na primjer, ako je korisnik već prebacio dio svoje infrastrukture na VMware pretplatu, možda tehnički nije moguće jednostavno dodati originalnu trajnu vSphere 8 licencu u to okruženje. Zato uvijek rješavamo te situacije s korisnicima putem individualnih konzultacija, kako bismo bili sigurni da će rješenje funkcionirati u njihovom specifičnom okruženju.

Što najčešće brine korisnike? Postoje li i neke zablude ili izravni mitovi među njima kada se raspituju o trajnim licencama na sekundarnom tržištu?

Ne bavim se izravnom prodajom, ali sam u bliskom kontaktu s kolegama koji prodaju ove proizvode korisnicima. Na temelju njihovih neposrednih povratnih informacija, znam da u većini slučajeva korisnici nemaju prevelik broj pitanja ili nesigurnosti u vezi s podrškom i sigurnošću. Iz toga zaključujem da korporativni IT timovi vrlo dobro znaju u što se upuštaju. Sama činjenica da su trajne VMware licence još uvijek dostupne na sekundarnom tržištu, sama po sebi je dovoljno jak razlog da ozbiljno razmotre ovu opciju i dogovore sastanke kako bi o tome razgovarali.

Pogledajmo ovo i iz poslovne perspektive. Kako objasniti ovu vrlo tehničku temu ljudima koji nisu IT stručnjaci, ali koji kontroliraju proračun tvrtke – tipično financijskim direktorima ili izvršnim direktorima? Kako jednostavno objasniti o čemu se zapravo radi? Meni osobno je najveće iznenađenje bilo naglo poskupljenje za stotine posto.

Prelazak s trajnih licenci na model pretplate, zajedno s objedinjavanjem proizvoda u pakete, nije ništa novo na IT tržištu. To smo već vidjeli kod tvrtki kao što su Microsoft, Adobe i Autodesk. Ključna razlika, međutim, leži u pristupu. Drugi su dobavljači bili obzirniji prema svojim postojećim korisnicima: nudili su prijelazne popuste, priznavali prethodna ulaganja i pokušavali učiniti prelazak na pretplate manje bolnim. Broadcom nije učinio ništa slično. Njegov je potez bio vrlo beskompromisan i usmjeren isključivo na maksimiziranje dobiti.

Kad bih ovu situaciju objašnjavao financijskom direktoru, jednostavno bih rekao: to je temeljna razlika između posjedovanja i iznajmljivanja. Kada posjedujete trajnu licencu, sustav nastavlja raditi čak i ako tvrtki ponestane novca ili prestane tehnička podrška. Ali ako imate pretplatu – pogotovo onu čija cijena vrlo strmo raste – i prestanete plaćati, ostajete bez ičega. Gubite pravo na korištenje softvera na bilo koji način.

Da usporedimo s tržištem nekretnina: zamislite da je odjednom postalo nemoguće kupiti stan ili kuću. Sve nekretnine mogle bi se samo iznajmljivati. U Forscopeu ulazimo na ovo tržište i nudimo tvrtkama mogućnost da i dalje trajno „kupe stan”. To je ekstremna analogija, ali dobro prikazuje situaciju na VMware tržištu.

Znači li to da postoji stvarni sigurnosni rizik? Vrlo jednostavno rečeno: ako ne platim trenutni račun, hoće li moji poslužitelji prestati raditi?

Vaša računala neće prestati raditi preko noći. Međutim, nakon što prestanete plaćati pretplatu, počinjete koristiti softver ilegalno. A to predstavlja veliki pravni, ekonomski i, u konačnici, sigurnosni rizik.

Ako tvrtka danas primi ponudu od Broadcoma da napusti svoje trajne licence i prijeđe na model pretplate, koji bi trebao biti njezin sljedeći korak? Kako bi trebala pravilno procijeniti odluku?

Ne postoji univerzalan pristup, jer sve ovisi o veličini tvrtke i koliko je duboko vezana za svoje trenutno VMware okruženje. Ključno je pažljivo izračunati ukupne troškove vlasništva (TCO) tijekom duljeg vremenskog horizonta. Model pretplate se može donekle predvidjeti – iako bi tvrtke trebale očekivati daljnja poskupljenja – a zatim usporediti s troškovima kupnje trajnih licenci sa sekundarnog tržišta.

A ako tvrtka razmatra druge alternative za odmak od VMware proizvoda, ne smije zaboraviti dodati znatne troškove same migracije cijeni novog softvera, kao i troškove pokretanja dviju infrastruktura paralelno tijekom prijelaza. Jednostavno rečeno, korisnik se treba zapitati: Hoće li biti jeftinije premjestiti cijelu platformu za virtualizaciju drugdje, ili prihvatiti Broadcomove uvjete i pristati na ekstremno povećanje cijene od nekoliko stotina posto?

Sekundarne licence mogu vrlo dobro poslužiti kao privremeno rješenje u ovom procesu, dajući tvrtki vremena za migraciju. Ponovno bih se pozvao na naš kalkulator, koji korisnicima omogućuje brzo dobivanje osnovne ideje o brojkama.